petak, 1. svibnja 2009.

Ja sam niko
u ovom vrtlogu stvarnosti,
ali u dubokoj molitvi za ljubav
sa dna zdenca.

Ja ne znam nista,
ne razumem desavanja,
ali posmatrajuci svedocim
prihvatajuci, ne moze drugacije.

Ja nisam, ne postojim,
rastvaram iluzornu stvarnost
detalj po detalj, strpljivo
zdusno pruzajuci ruke prema tebi.

Ti, smesis mi se, osecam,
grejes mi dusu, znam.
Tvoja ljubav svetluca u potpunom mraku,
ukazujuci na moguci put.

Nema komentara:

Objavi komentar